Prvi korak je bio dogovor o načinu provedbe projekta te smo se tu usuglasili da ćemo mi njih ugostiti na našem Božićnom sajmu, a mi ćemo njih posjetiti u Vukovaru na proljeće.

Božić je brzo došao i Iskrice su posjetile Tordince i naš Božićni sajam na kojem su prodavali božićne ukrase koje su sami napravili. Njihov posjet nije prošao nezapaženo te smo se tu uz druženje, kuhano vino i ples malo bolje upoznali i stvorili neka nova prijateljstva.

Od sajma je prošlo nekoliko mjeseci, a mi smo čekali proljeće da uzvratimo posjet. Prije samog posjeta odradili smo par predavanja s učenicima na temu osoba s poteškoćama u razvoju te tako „pripremili“ naše učenike na susret s Iskricama. Kako smo saznali da Iskrice uređuju svoj vrt mi smo im odlučili pokloniti par sadnica ukrasnog cijeća, a naravno nismo zaboravili ni cedevitu i „kapuŠino“ o kojima su neki članovi Iskrica pravi „ovisnici“ :D. Par dana prije odlaska u Vukovar na pamet nam je pala ideja da bismo kad smo već u Vukovaru mogli malo razgledati centar i otići na sladoled. Kako bismo skupili novce za sladoled, od učenika smo tražili da u školu donesu povratnu ambalažu, što su oni prihvatili te u nekoliko dana skupili oko dvjestotinjak praznih boca. Učitelji su te boce odnijeli u trgovinu te smo tako prikupili novac za sladoled.

Napokon je došao i dan našeg posjeta Vukovaru i Iskricama. Četvrtak. Kiša. Nakon kratke vožnje do Vukovara dolazimo na parkiralište kod Dunava i pješice se „naoružani“ kišobranima upućujemo prema sjedištu Iskrica. Pet minuta hoda i već smo tu. Na ulici nas dočekuju voditelji udruge te se odmah upućujemo u vrt.  Kratki pozdravni govor i uručivanje sadnica te bijeg u kuću jer je kiša pojačavala.

Prostorija Iskrica se nalazi na drugom katu kuće u kojoj su smještene još neke vukovarske udruge. Odmah na ulasku dočekuju nas dobro raspoložene Iskrice koje već pripremaju strunjače na kojima ćemo sjediti i raditi. Prije nego što smo sjeli zbor učenika PŠ Antin je otpjevao pjesmu „Ne rugaj se“ u čijem pjevanju su se i Iskrice pridružile.

Kako naš posjet ne bi prošao samo u razgledavanju i priči voditeljice udruge su pripremile radne materijale (ptičice) koje će naši učenici i Iskrice izrađivati.  Kolaž, škare i ljepila su se ubrzo našla u rukama učenika i posao je mogao početi. Uz sok, kekse i veselu atmosferu vrijeme je brzo prolazilo, a ptičice od kolaža su počele dobijati svoj konačni izgled.

„Ptičice prijateljstva“ kako smo ih nazvali ubrzo su našle svoje mjesto pod krovom te smo zadovoljno komentirali kako lijepo izgledaju. Za kraj su nam Iskrice otpjevale svoju himnu, a u pjevanju su im se pridružili i učenici. Uz pjesmu i ples našem druženju je došao kraj, a mi smo se polako, puni dojmova, uputili nazad u Antin.

Za kraj još jednom želimo reći veliko HVALA svim voditeljima, volonterima i članovima Vukovarskih iskrica na predivnoj suradnji i druženju te se nadam da smo iz ovog projekta svi izašli bogatiji za jedno novo iskustvo ili kako je jedna od voditeljica udruge rekla „Ovako se odgajaju dobri ljudi“.

P. S. Sladoled nažalost nismo pojeli u Vukovaru, ali tu „nepravdu“ ćemo ispraviti u Antinu čim se poboljša vrijeme.